Paprika je biljka iz porodice Solanaceae, cenjena zbog visokog sadržaja vitamina, posebno vitamina C, kog sadrži u velikim količinama. Ova biljka, koja je vrlo zastupljena, svoju široku primenu može pripisati visokom sadržaju vitamina, belančevina i mineralnih soli, a od posebnog značaja je plod koji se može koristiti tokom cele godine, bilo u svežem ili u prerađenom obliku, bilo da je konzervisana ili smrznuta. Osnovne karakteristike biljke Paprika je višegodišnja biljka, mada je u pojedinim mestima gaje kao jednogodišnju zbog niskih zimskih temperatura. Nadzemni deo biljke može narasti od 50 do 200 cm, u zavisnosti od sorte, zelene je boje, iz jednog mesta može izrasti više listova. Boja cveta takodje zavisi od sorte, a može izrasti pojedinačno ili u grupi. Koren je vretenast i razgranat i najčešća dužina korena se kreće od 50 do 70 cm. Za razvoj paprike veoma je važna toplota. Na temperaturi ispod 15 C biljka prestaje sa razvojem, takođe, isto je i ako temperatura dostigne vrednost veću od 35 C. Najoptimalnija temperatura za rast i razvoj paprike je oko 25 C, ako se temperatura spusti ispod 0C biljka umire. Priprema tla za sadnju Rastu i razvoju paprike pogoduje zemljište bogato hranjivim materijama. Najoptimalnija su duboka, humusna, topla tla, neutralne ili slabe alkalne vrednosti (pH 6,5-7,5), na kojima se ne zadržava atmosferska voda. Paprika iznosi iz tla veliku količinu fosfora, kalijuma i azota. Potrebna je pojačana prihrana tla pre sadnje. U jesensko-zimskoj brazdi se obavlja osnovno đubrenje tla, a pre oranja se nanosi stajsko đubrivo ili NPK. Preporučuje se analiza tla na osnovu kojih se utvrđuju zalihe đubriva u tlu, a potom se određuje pođubravanje. Posledice unošenja prevelike količine azotnih đubriva
- preterana bujnost - opadanje cvetova, - opadanje zametka. Najbolji predusevi su kulture iz porodice mahunarki (pasulj, grašak i dr.), nakon paprike preporučuje se uzgoj korenastih kultura i kupusnjača. Potrebno je menjati kulture tokom određenog vremenskog perioda na istom tlu, kako se ne bi smanjio rod paprike. Monokultura nije preporučljiva. Nije dobro kao predusev saditi paradajz i krompir, zbog mogućnosti prenošenja bolesti. Trebalo bi da u tlu ima dovoljno fosfora, jer će on osigurati razvoj korenovog sastava i samo formiranje generativnih organa, kalijum doprinosi većoj otpornosti biljke prema temperaturi, a u kombinaciji sa fosforom doprinosi bržem rastu biljke. Priprema tla za sadnju na otvorenom U jesen počinje priprema tla za sadnju paprike, dubokim oranjem na dubini od 30 -35 cm. Pre rasađivanja tlo se usitnjava i poravnjava. Rasađivanje na otvorenom počinje kada je tlo dovoljno toplo i kada nema opasnosti od mrazeva. U polju se rasađuje u redove, razmak između redova oko 70 cm, dok biljka od biljke treba biti udaljena 30 cm. U uzgoju na otvorenom paprika se prihranjuje 2 -3 puta, prvi put 10 dana nakon presađivanja, drugi put pre stvaranja prvih plodova, zadnji put mesec dana nakon drugog prihranjivanja. Sorte koje se najčešće koriste za sadnju na otvorenom tlu: Rotund žuti (paradajz paprika), odlikuje se pljosnatim okruglim plodovima i mesom koje je slatko, sočna paprika, žute boje. Rotund zeleni - naraste do 45 cm visine, plod ima izražena rebra, pljosnat je i okrugao, zrela paprika poprimi od tamnozelene crvenu boju, meso je slatko i debelo. Blondi F1 - ova rana sorta može se koristiti tokom cele godine u zaštićenom prostoru, težina ploda iznosi od 200 do 320 g, daje vrlo dobre prinose, odlikuje se svetlo žutom bojom. Šorok šari – stablo naraste 50-60 cm, plod ima oblik četvorostrane prizme, dužine od oko 13 cm, prosečna masa ove vrste iznosi oko 90 grama, mlečno bele boje, ima lep izgled zbog koga je dosta tražena na tržištu. Kalifornisko čudo – odlikuje se dugim vegetacijskim razdobljem, plod je krupan, tamnozelene boje, biljka naraste do 60 cm, meso je debelo, tokom septembra dobija crvenu boju i posebno je pogodna za pripremu ajvara. Proizvodnja paprike u zatvorenom (u staklenicima) U zaštićenom prostoru najčešće se proizvode sorte koje imaju krupne plodove. Zemljište unutar staklenika treba da bude strukturno i bogato hranljivim materijama, kako bi se osigurao dobar prinos paprike. Uz đubrivo vrlo značajno je i održavanje optimalne temperature i vlage kako bi se biljka nakon rasađivanja mogla razvijati. Vlažnost zemljišta se provodi sistemom orošavanja ili sistemom kap po kap. Unutar staklenika temperatura za vreme sunčanih dana bi trebala da bude od 25 do 28 C, uz jako provetravanje, a za vreme oblačnih oko 20 C. Treba voditi računa da se temperatura ne spušta ispod 17C. Izuzetak je od novembra do januara kada se temperatura može spusti i do 15 C. Ralativna vlažnost vazduha 60-70%. Berba paprike Branje plodova počinje nakon što protekne vremenski period od oko 50 dana nakon rasađivanja. Kontinuitet branja je isprekidan i sprovodi se u razmacima od oko 4 dana. Prilikom branja potrebno je voditi računa da ne oštetimo biljku. Razdoblje branja paprike zavisi i od samog vremena sadnje paprike i vremenskih uslova koji su nastupili nakon sadnje.
0 Comments
Leave a Reply. |
AutorPozdrav svima, moje ime je Filip. Arhiva
May 2014
Kategorije |