Razmnožavanje biljaka generativnim putem(semenom) je dobar način da se uz mala ulaganja dodje do velikog broja biljaka. Posebno su cvetnice, bilo da su sezonske ili trajice, pogodne za ovakav način razmnožavanja.
Važno je znati da seme do setve treba čuvati na hladnom, na temperaturi od oko 10 stepeni ili u frižideru (8 stepeni). Seme treba sejati isključivo u supstrat za setvu semena, koji je sterilan i nije bogat hranljivim materijama. Seme je potrebno sejati u posude koje na dnu imaju otvore, kako bi višak vode slobodno oticao. Šta je seme? Seme je čudesna snaga u omotaču-mala biljka u obliku klice, puna hranljivih materija i zaštićena tvrdom opnom. Čuvano na suvom ostaće u stanju dormantnosti (mirovanja). U većini slučajeva ostaje živo odnosno sposobno za život, tokom jedne ili više godina, naročito ako se čuva u hladnom prostoru. Kada je izloženo povoljnoj kombinaciji vlage i toplote seme počinje da apsorbuje više vode. To će dovesti do toga da semenke nabubre, puknu i dozvole klici biljke da počne da raste. Taj proces se zove klijanje. Iako neka semena imaju specijalne potrebe, osnovni zahtevi za uspeh su sledeći: Voda - Jednom posejano seme mora se održavati vlažnim sve vreme. Dozvoliti mu da se osuši, pre no što se ponovo zalije, naročito ako je počelo da klija, siguran je recept za neuspeh. Nasuprot tome, zemlja ili kompost nikad ne smeju biti prenatopljeni. Temperatura – Raspon temperature koja semenu odgovara za klijanje varira. Ukoliko je niža od potrebne klijanje može da bude veoma sporo ili da izostane, pa čak i da dodje do truljenja semena. Ukoliko je viša, seme često može da ostane “uspavano“. Uprkos različitim zahtevima, većina semena će klijati veoma dobro na sobnoj temperaturi (ukoliko nema ekstremnih varijacija tokom dana i noći). Kompost/zemlja – Treba da bude rastresita, bogata kiseonikom, dobro aerisana, sterilna i da nije bogata hranljivim materijama. Zemlja iz bašte nikako nije dobra za setvu semena u posude i treba koristiti samo nekorišćenu zemlju. Prava dubina setve – Površinski sloj zemlje pomaže semenu da zadrži vlažnost, ali male semenke imaju male zalihe hrane, tj. energije za klijanje i ne mogu klijati na velikim dubinama, s toga ih je najbolje sejati na površini ili veoma blizu površini. Svetlost – Većini semena za klijanje zapravo nije potrebna svetlost, i najbolje ih je prekriti i ne dopustiti da budu izložene izvoru svetlosti dok ne prokllijaju. Neka semena zahtevaju svetlost da bi klijala, te moraju biti posejana na površini ili veoma blizu površini i ne prekrivaju se posle setve. Vreme setve – Vreme setve semena, kako cveća tako i povrća, je veoma važno za većinu vrsta, ukoliko želimo da klijanje bude uspešno. Ako se ne poštuje vreme setve, pored lošeg klijanja, malih prinosa ili zakasnelog cvetanja, mogu biti podložni napadu štetočina i biljnih bolesti. Prerana setva može biti loša isto koliko i suviše kasna. Ne žurite sa setvom semena, pogotovo ako nemate idealne uslove za setvu u zatvorenom ili je napolju još uvek suviše hladno i vlažno. Za setvu na otvorenom potrebno je sačekati da se “proleće oseti u vazduhu”. Biljke posejane kasnije, kada ima dovoljno svetlosti, ne izdužuju se previše, manje su sklone razvijanju bolesti. Najbolje rezultate setve na otvorenom daće biljke posejane kasnije, kada je zemlja toplija i suvlja.
0 Comments
Paprika je biljka iz porodice Solanaceae, cenjena zbog visokog sadržaja vitamina, posebno vitamina C, kog sadrži u velikim količinama. Ova biljka, koja je vrlo zastupljena, svoju široku primenu može pripisati visokom sadržaju vitamina, belančevina i mineralnih soli, a od posebnog značaja je plod koji se može koristiti tokom cele godine, bilo u svežem ili u prerađenom obliku, bilo da je konzervisana ili smrznuta. Osnovne karakteristike biljke Paprika je višegodišnja biljka, mada je u pojedinim mestima gaje kao jednogodišnju zbog niskih zimskih temperatura. Nadzemni deo biljke može narasti od 50 do 200 cm, u zavisnosti od sorte, zelene je boje, iz jednog mesta može izrasti više listova. Boja cveta takodje zavisi od sorte, a može izrasti pojedinačno ili u grupi. Koren je vretenast i razgranat i najčešća dužina korena se kreće od 50 do 70 cm. Za razvoj paprike veoma je važna toplota. Na temperaturi ispod 15 C biljka prestaje sa razvojem, takođe, isto je i ako temperatura dostigne vrednost veću od 35 C. Najoptimalnija temperatura za rast i razvoj paprike je oko 25 C, ako se temperatura spusti ispod 0C biljka umire. Priprema tla za sadnju Rastu i razvoju paprike pogoduje zemljište bogato hranjivim materijama. Najoptimalnija su duboka, humusna, topla tla, neutralne ili slabe alkalne vrednosti (pH 6,5-7,5), na kojima se ne zadržava atmosferska voda. Paprika iznosi iz tla veliku količinu fosfora, kalijuma i azota. Potrebna je pojačana prihrana tla pre sadnje. U jesensko-zimskoj brazdi se obavlja osnovno đubrenje tla, a pre oranja se nanosi stajsko đubrivo ili NPK. Preporučuje se analiza tla na osnovu kojih se utvrđuju zalihe đubriva u tlu, a potom se određuje pođubravanje. Posledice unošenja prevelike količine azotnih đubriva
- preterana bujnost - opadanje cvetova, - opadanje zametka. Najbolji predusevi su kulture iz porodice mahunarki (pasulj, grašak i dr.), nakon paprike preporučuje se uzgoj korenastih kultura i kupusnjača. Potrebno je menjati kulture tokom određenog vremenskog perioda na istom tlu, kako se ne bi smanjio rod paprike. Monokultura nije preporučljiva. Nije dobro kao predusev saditi paradajz i krompir, zbog mogućnosti prenošenja bolesti. Trebalo bi da u tlu ima dovoljno fosfora, jer će on osigurati razvoj korenovog sastava i samo formiranje generativnih organa, kalijum doprinosi većoj otpornosti biljke prema temperaturi, a u kombinaciji sa fosforom doprinosi bržem rastu biljke. Priprema tla za sadnju na otvorenom U jesen počinje priprema tla za sadnju paprike, dubokim oranjem na dubini od 30 -35 cm. Pre rasađivanja tlo se usitnjava i poravnjava. Rasađivanje na otvorenom počinje kada je tlo dovoljno toplo i kada nema opasnosti od mrazeva. U polju se rasađuje u redove, razmak između redova oko 70 cm, dok biljka od biljke treba biti udaljena 30 cm. U uzgoju na otvorenom paprika se prihranjuje 2 -3 puta, prvi put 10 dana nakon presađivanja, drugi put pre stvaranja prvih plodova, zadnji put mesec dana nakon drugog prihranjivanja. Sorte koje se najčešće koriste za sadnju na otvorenom tlu: Rotund žuti (paradajz paprika), odlikuje se pljosnatim okruglim plodovima i mesom koje je slatko, sočna paprika, žute boje. Rotund zeleni - naraste do 45 cm visine, plod ima izražena rebra, pljosnat je i okrugao, zrela paprika poprimi od tamnozelene crvenu boju, meso je slatko i debelo. Blondi F1 - ova rana sorta može se koristiti tokom cele godine u zaštićenom prostoru, težina ploda iznosi od 200 do 320 g, daje vrlo dobre prinose, odlikuje se svetlo žutom bojom. Šorok šari – stablo naraste 50-60 cm, plod ima oblik četvorostrane prizme, dužine od oko 13 cm, prosečna masa ove vrste iznosi oko 90 grama, mlečno bele boje, ima lep izgled zbog koga je dosta tražena na tržištu. Kalifornisko čudo – odlikuje se dugim vegetacijskim razdobljem, plod je krupan, tamnozelene boje, biljka naraste do 60 cm, meso je debelo, tokom septembra dobija crvenu boju i posebno je pogodna za pripremu ajvara. Proizvodnja paprike u zatvorenom (u staklenicima) U zaštićenom prostoru najčešće se proizvode sorte koje imaju krupne plodove. Zemljište unutar staklenika treba da bude strukturno i bogato hranljivim materijama, kako bi se osigurao dobar prinos paprike. Uz đubrivo vrlo značajno je i održavanje optimalne temperature i vlage kako bi se biljka nakon rasađivanja mogla razvijati. Vlažnost zemljišta se provodi sistemom orošavanja ili sistemom kap po kap. Unutar staklenika temperatura za vreme sunčanih dana bi trebala da bude od 25 do 28 C, uz jako provetravanje, a za vreme oblačnih oko 20 C. Treba voditi računa da se temperatura ne spušta ispod 17C. Izuzetak je od novembra do januara kada se temperatura može spusti i do 15 C. Ralativna vlažnost vazduha 60-70%. Berba paprike Branje plodova počinje nakon što protekne vremenski period od oko 50 dana nakon rasađivanja. Kontinuitet branja je isprekidan i sprovodi se u razmacima od oko 4 dana. Prilikom branja potrebno je voditi računa da ne oštetimo biljku. Razdoblje branja paprike zavisi i od samog vremena sadnje paprike i vremenskih uslova koji su nastupili nakon sadnje. Uspešno prezimljavanje ljutih paprika!
Većina ljudi ne zna da su paprike zapravo višegodišnje biljke! Razlog zbog kog se u nekim mestima gaje kao jednogodišnje je uglavnom zato što su zimi temperature veoma niske da bi ova biljka mogla da preživi. One su polu-tropske biljke i prosto ne mogu da opstanu na hladnom području. Međutim, uz pomoć metode prezimljavanja, biljkama može da se omogući život i od više godina. Prezimljavanje je metod pružanja biljkama odgovarajuće uslove kako bi preživele tokom hladnih zimskih meseci. Veoma važna stvar kod prezimljavanja paprka je toplota, tako da prvo što treba da uradite jeste da stavite biljku na neko toplo mesto (kuhinja, dnevni boravak, zatvorena terasa, …), gde je zaštićeno od hladnih zimskih temperatura. Opšte pravilo je da ukoliko temperatura odgovara vama odgovara i vašoj biljci. Zatim, paprici treba sunčeva svetlost, zato je najbolje da je stavite blizu sunčanog prozora. Konačno, paprici trebaju voda i đubrivo, pa se uverite da zalivate i đubrite redovno (vidi odeljak ispod “posebni saveti za prezimljavanje paprike”). Neke paprike lakše prezime od drugih U eksperimentisanju sa prezimljavanjem, otkrili smo da neke sorte paprika mnogo lakše prezime od drugih. Habanero i Tabasco, ne samo da lako prezimljavaju, već proizvode plodove za vas tokom zimskih meseci! Druge paprike, kao što su Cayenne paprika, može lako da prezimi, ali može da reaguje na promene u sezoni i ode u polu-uspavano stanje (izgleda kao zdravo, saksijsko cveće, ali ne proizvodi nikakve plodove preko zime). Kada dođe proleće, iznenada, možete videti rafal novog rasta cvetova i pldova, čim se paprika “probudi” iz svoje hibernacije! Neke sorte paprika, poput Jalapeno, izgleda da ne vole zimu, i teško prezimljavaju. Koje su prednosti prezimljavanja? Iznenadite vaše prijatelje svežim, domaćim paprikama u sred zime. Koristite šarene paprike kao praznične dekoracije. Imate mnogo veću biljku, nego što bi bilo moguće za samo jednu godinu. Napravite prednost za narednu sezonu. Napravite useve u rano proleće, dok vaši prijatelji i dalje pokušavaju da dobiju svoje sadnice. Razvijajte veoma duge sezonske paprike. (kao neke od južnoameričkih sorti) Uzgajajte retku ili omiljenu papriku nekoliko godina za redom. SAVETI: Posebni saveti za prezimljavanje paprika Paprike koje želite da prezime odmah stavite u saksije, jer ukoliko morate da presadjujete biljku iz bašte(dvorišta) u saksiju, postoji verovatnća da će koren biljke pretrpeti odredjena oštećenja u procesu. Sadeći vaše paprike direktno u saksiju će učiniti prezimljavanje mnogo lakšim i sigurnijim! U slučaju da nemate mesta ili ne želite plodove tokom zime, onda možete odseći grane, skratiti koren, presaditi u manje saksije i zalivati jednom u dve nedelje. Ne dozvolite da zemlja bude prevše natopljena, jer će u tom slučaju doći do truljenja korena. Ovakva vrsta prezimljavanja omogućava biljci da ode u hibernaciju i bude sačuvana tokom zime na malom prostoru. Dok neki ljudi koriste skupu rasvetu za prezimljavanje biljaka, primetili smo da je svetlost sa sunčanog prozora obično dovoljna za paprike preko zime. Najbolja je istočna strana prozora. Ne stavljajte vaše paprike direktno na sims, zbog rizika od smrzavanja, stavite ih pored prozora, gde mogu da uhvate dolaznu sunčevu svetlost. Ako morate da koristite veštačko svetlo(kao što je u zagrejanom podrumu), koristite grow ili fluorescentna svetla. Sijalice (obične) ne pružaju odgovarajuću vrstu svetlosnog spektra za paprike, a može doći i do oštecenja paprika spaljivanjem. Ako lišće požuti ili padne nakon što je preseljeno, to je normalna reakcija na smanjeno svetlo i promenu sezone. Biljka bi trebalo da se oporavi nakon što se navikne na novo okruženje. Tajni savet samo za naše čitaoce Ljudi koji gaje paprike obično koriste đubrivo koje ima više fosfora nego azota, jer smatraju da previše azota može uticati na to da paprika bude veoma zelena i žbunasta, ali sa vrlo malo plodova! Međutim, mi smo otkrili da ukoliko tokom zime biljku hranite đubrivom koje ima isto ili više azota nego fosfora, osim što će preživeti zimu, biljka će nastaviti sa vegetativnim rastom, stvarajući nove grane i više listova! Na proleće, biljka će biti spremna da proizvede mnogo više plodova! Ovaj pristup smo isprobali prošle zime sa Orange Habanero, pomoću tečnog đubriva sa malo više azota nego fosfora, što je omogućilo našoj biljci da nastavi da nam obezbeđuje Habanero preko cele zimske sezone, a rezultati su fantastični! |
AutorPozdrav svima, moje ime je Filip. Arhiva
May 2014
Kategorije |